Misljenja i sugestije

Vec dva puta postiras moga Neimara, htijuci kazati da ta pjesma dokazuje, da nemam podlogu na svoje promjedbe o rijeci 'NEIMARI".
Informacija treba da kaze, da kad koristim sugestije o pluralia tantum rijeci neimar, mislim na moju pjesmu Neimari od 1995.
Pozdrav.

Ostajes nedorecen, Mrganjac! Jos uvijek je nejasno, kakve veze ima tvoja pjesma iz '95 sa nasom, buducom zbirkom?!

Toliko samo da se nece zvati Neimari.
A bilo bi lijepo da, doreceno, kazes sto ti moju pjesmu Neimar turas pod nos dva puta?

Mrganjac (citat):

Toliko samo da se nece zvati Neimari.
A bilo bi lijepo da, doreceno, kazes sto ti moju pjesmu Neimar turas pod nos dva puta?

Mozda bi nekome sa vise vremena i volje, ova igra "gluhih telefona" predstavljala zadovoljstvo, dok je meni, zamorna i dosadna vec, pa cu je, na tvoju zalost, privesti kraju svojim, sasvim dorecenim misljenjem po pitanju rijeci "neimari" i tvom potenciranju autorskog prava na nju.
S obzirom da ignorises sve ono sto ti uhu i egu ne pashe, nema druge do te jos jednom uputiti na temu "NASLOV ZBIRKE" gdje je vec u startu konstatovano da naslov "neimari" ne dolazi u obzir, ali ne zbog tebe Mrganjac i tvog autorskog rada, vec zbog dvojice autora koji su svojevremeno vec objavili knjige sa tim ili slicnim naslovom! Trabam li ti reci da si par decenija zakasnio za njima?!

Citat :

Krećući se unutar temeljnih obrazaca i iskustava što su ih, svako na svoj način, obilježili najznačajniji pjesnici ovog usmjerenja (Popa, Dizdar, Pavlović, Mihalić, Miljković...) Husein Tahmiščić (1931.) je prvim pjesničkim zbirkama (Budna vrteška, 1956.; Preludij za neimare, 1958.; Neimari, 1960.) nesumnjivouzdrmao osjećaj samozadovoljstva i letargije provincijalnog duha bosansko-hercegovačkog književnog miljea. "Tahmiščićeva posebnost u promjeni i osavremenjivanju bosanskohercegovačke poezije polovinom pedesetih i početkom šezdesetih godina izražena je u svojevrsnoj isprepletenosti jezičkog prosedea nadrealizma i određene programske privrženosti postavkama filozofije egzistencije i filozofije apsurda" - istaknula je Hanifa Kapidžić Osmanagić naglašavajući značaj njegove pojave "u opštoj jugoslovenskoj poslijeratnoj borbi za umjetnost bez granica, za odbacivanje stega naslijeđenih od ždanovizma..."

Sanoptikum

Znaci, postovani pjesnice, jednom za sva vremena, ti ne polazes pravo na rijec "neimari" u istoj mjeri kao sto ne polazes pravo i monopol na rijec "elegija", "covjek", "snovi"... i da ne nabrajam vise! Moje "poturanje pod nos" shvati kao logicnu reakciju na besmislenost tvojih konfuznih izjava o tvojoj pjesmi "Neimari" ili "Neimar" iz '95 godine, na koju, bez sumnje svojim stihovima, ma kako ih ti preuredjivao, polazes autorsko pravo, ali ne i na samu rijeci "neimari" ili "neimar"! Zato i nadalje ostaje nejasna tvoja konstantna potreba da podsjecas i stavljas do znanja nesto sto je absolutno irelevantno za temu, kao sto je ova, gdje si na prethodnoj strani, u svom odgovoru meni u vezi sa pravilima, sasvim bespotrebno i iznenada isao "off topic" svojim rijecima:
"Tebe da potsjetim, ostalima da kazem.
Pjesma Neimari napisana je 1995. u Wohri, Njemacka i objavljena na forumu NTV HAYAT Sarajevo."

Koliko je vec puta do sada potvrdjeno da su koincidencije moguce, u poetskom i drugim formama literarnog iskazivanja, sto ne daje nikome, pa ni tebi pravo da imputiras nesto neosnovano, jer samim tim dovodis i sebe u poziciju da ti na isti nacin bude osporeno ono sto drugima, u ovom slucaju meni, vec odavno, neargumentovano i iz samo tebi razumljivih razloga, pokusavas osporiti. I da ne idem dublje u problematiku naseg konflikta, jer to nije fer prema ostalim autorima od kojih se vec mnogi pitaju "sta se to iza brda valja?", zamolila bih te za malo vise paznje i uvazavanja prema ovome na cemu svi zajedno radimo, bez nepotrebnih prepucavanja i razvodnjavanja tema.
Blagodarim.

Mislim da je ovaj topic odavno izasao iz okvira prvobitne namjene, pa si uzimam slobodu zakljuciti ga i prebaciti na arhivu.

He he.