PRELOM I KORICA

Evo dobih jos jednu varijantu:

Me like it!Isto impresivan prvi dojam;lijepo je da nam se vide imena na naslovnici i tema neba (iz naseg naslova) je na slici pravo dotaknuta.Prelijepo.

Naravno da ime autora ide na naslovnicu, cak i onda kad su dva ili tri autora u pitanju, ali stavljanje 10 autora na naslovnicu je zaista problematicno. Meni osobno je to jako ruzno! Ne trebamo biti iskljucivi i prejudicirati bilo koje rijesenje.

Moj zadnji prijedlog:

Meni se ovo sunce sviđa. Samo mi je malo vrtoglavo, strah me da ne ispadnem.

Srdacan pozdrav svima, bit ću na ovom istom mjestu ako Bog da 9.2.

n

Mislim da bi se trebali izjasniti jesmo li za to da imena autora idu na naslovnicu ili poledjinu, pa da mozemo pristupiti odabiru idejnih rijesenja za korice.

Al Andaluz, ja se po tom pitanju ne izjašnjavam.

Brezino (posljednje) rješenje vrijedno je pažnje.

Svidja mi se zadnja Brezina verzija ali bez teksta "Poezija snova i nade"
Ime autora na prednjoj stranici ili na zadnjoj - manje vise nevazno ali eto ako se vec bira ja bih radije na prednjoj

Pobogu, otkud vam dilema u vezi mjesta imena autora na koricama knjige. Ime je bolje uopće ne isticati na koricama, već ga istaći na zadnjoj korici. To je općeprihvaćen standard, problematičan jedino Al Andaluz-u. To vam je isto kao kad bi se ime i prezime, recimo, u rodnom listu pisalo običnom olovkom na poleđini diplome. Bilo je i takvih slučajeva, ali zna se gdje? kada? i zašto? je to rađeno tako.

Još jedno: ja ne idem u zbirku s imenima autora na zadnjoj korici!

wolfofgreenforest (citat):

Al Andaluz, ja se po tom pitanju ne izjašnjavam.

Pa tvoje je pravo da se ne izjasnis, no ako tako svi postupimo onda nema rjesenja...

wolfofgreenforest (citat):

Pobogu, otkud vam dilema u vezi mjesta imena autora na koricama knjige. Ime je bolje uopće ne isticati na koricama, već ga istaći na zadnjoj korici. To je općeprihvaćen standard, problematičan jedino Al Andaluz-u. To vam je isto kao kad bi se ime i prezime, recimo, u rodnom listu pisalo običnom olovkom na poleđini diplome. Bilo je i takvih slučajeva, ali zna se gdje? kada? i zašto? je to rađeno tako.

Još jedno: ja ne idem u zbirku s imenima autora na zadnjoj korici!

De Zaime smiri malo loptu! Da si pazljivije citao vidio bi da sam ja o polozaju autorovog imena na naslovnici vec pisao. Ovdje je nesto drugo u pitanju, naime 10 autora. Umjesto iskljucivosti i prijetnji, bolje bi bilo da argumentiramo svoj stav.

Meni je osobno jako ruzno da se 10 autora nacicka na naslovnici, a kao bjezali smo od megalomanije - a evo je vec na naslovnici!

Mozda bi trebalo naci slicne primjere, gdje je grupa autora objavljivala, pa usporediti. Meni takav primjer nije poznat, izuzev davno objavljene "Knjige Drugova" te tamo nisu autori na naslovnici isticani.

Al Andaluz, ja sam potpuno jasan i ne ulazim u diskusije po pitanju mjesta imena autora na koricama djela. Stoga ne karikiraj moje stavove ni mišljenja. Treba naći rješenje, u kojem autori nisi "megalomanično načičkani" na naslovnoj korici. S druge strane, naznačio sam kako je prikladnije ne ići s imenima autora na koricama, nego li ih istać na zadnju. Znači da i tu postoji rješenje - recimo: prednja korica s unutarnje strane, ili ona stranica do te strane. Ali, treba ga naći, a ne samo proforme diskutirat.

Uzgred priupitat mi je: "Pa tvoje je pravo da se ne izjasnis, no ako tako svi postupimo onda nema rjesenja..." - ko to "SVI"? Čini mi se, odnedavno jedino ti spadaš u te "sve".

Zaime, Zaime!

('')

A sada malo ozbiljno.
Argumenti: na prednjoj, naslovnoj stranici ide ime autora i naslov zbirke (knjige).
Nista vise.
Mogu stati deset imena.
Podnaslov ne prihvatam.
Ponavljam, ne prihvatam tudja imena na koricama. Ma bilo stotinu Hadziabdica.
Da vidimo, mozemo li se sloziti o prvom ili posljednjem Brezinom prijedlogu?
Glasam za prvi, ako se osvijetli malo.

Ja podrzavam Mrganjca ( za nevjerovat´ al´ je tako)

Sto se tice prijedloga , anketa pa da glasamo , nismo odavno

Ja se slazem sa Mrgijem ovdje!

Prije no sto nastavimo diskusiju na ovu temu, predlazem vam da odvojite malo vremena za tekst u PDF formatu o "grafickoj pripremi i obradi rukopisa za stampu", iz kojeg izdvajam jedan, jako zanimljiv dio.

"Mnogi čitatelji kad uzmu knjigu u ruku ne znaju koji se put treba prijeći od rukopisa do gotove knjige, zatim - tko sve osim autora sudjeluje u izradi ovog grafičkog proizvoda, i što sve treba znati i učiniti da bi čitatelj knjigu dobio u ruke. Osim sadržaja, knjiga ima i neke druge dimenzije - jedna od njih je svakako oprema knjige. Rad na opremi i prijelomu (dizajnu) knjige može se svrstati u domenu umjetničkog rada.
Knjiga nastaje u dvije faze. Prva je isključivo u rukama autora - izvedba rukopisa.
Druga faza je pretvaranje rukopisa u grafički proizvod - knjigu. U ovoj drugoj fazi autor gubi ne samo prvenstvo nego i važnost, jer rukopis dolazi u ruke onog koji će ga preoblikovati u knjigu. Rukopis dolazi u ruke grafičkog dizajnera. O njemu, grafičkom dizajneru ovisi njena daljnja sudbina, u prvom redu format knjige, njena debljina, opseg, izbor uveza i opreme. Nadalje, o grafičkom dizajneru zavisi izbor i vrste papira, izbor vrste i veličine pisma i proreda kojim će biti prelomljena i otisnuta knjiga. O ovim elementima između ostalog zavisi i čitljivost knjige. Grafički dizajner odlučuje kako će biti raspoređena i na koji način istaknuta poglavlja, naslovi, inicijali, ilustracije i prilozi. Posebnu pažnju posvećuje izgledu korica, ovitku i načinu uveza te spajanju priloga s koricama prema kvalitetnim zahtjevima."

Ovo gore vazi za knjige koje plati drzava ili neko od vanprivatnog sektora.
Knjigu koju ja platim pravice svi onako kako ja kazem.
A dizajneru dajem samo zanatski dio posla. Neka njega napravi umjetnickim i na njemu profitira.
Svasta.

Kreativno Zaime, nema sta! Jesu li ovi zadnji prijedlozi radjeni sa novim programom ?!

U svakom slucaju, bez obzira na konacni dogovor i odabir idejnog rjesnja za naslovnicu, za kvalitetnu naslovnicu je neophodna ruka i znanje profesionalnog likovnog/grafickog dizajnera.
Na tu temu a i sire u kontekstu iste, prilazem kraci izvod iz zanimljivog osvrta Ivana Lovrenovica, "Kultura knjige".

"U Bosni i Hercegovini danas pravi se nedopustivo mnogo knjiga s osnovnim nedostacima, s narušavanjem elementarnih standarda. Prijevodi sa stranih jezika bukvalno su neredigirani, instanca lektoriranja i korekture preskače se kao nešto nepotrebno. Nekad je barem u Sarajevu postojala jaka "škola" redakture, osobito novinske, a i u izdavačkim redakcijama polagala se prilična pažnja na konačni oblik i status teksta. Danas je taj osnovni proces redaktura-lektura-korektura, koji je neophodan i najgenijalnijim tekstovima (takvima katkad najviše!), skoro sasvim nepoznat. Grafička obrada teksta, slog, prijelom - sve veoma bitne i su-stvaralačke dimenzije u nastanku knjige, prečesto su prepušteni nestručnim i neznalačkim improvizacijama. Izbor papira, kvaliteta tiska, uvez knjige (najčešće ono zastrašujuće debelo i kruto lijepljenje, koje ni cipela ne bi podnijela, i koje knjizi oduzima njezin glavni smisao - da se lako otvara) - takvi su da se čovjeku ne mili držati ju u rukama.

Analognu pojavu pada profesionalnih standarda i nemajstorstva srest ćete na svakom koraku i u našoj medijskoj proizvodnji, jednako u štampanim kao i u govornim medijima. I dalje govorim samo o radu na tekstu, uopće ne dodirujući "višu" razinu, razinu uređivanja, uređivačke koncepcije, estetskoga oblikovanja itd. Iole pažljiviji i kultiviraniji čitatelj odmah će među našim novinama prepoznati one rijetke, u kojima se kako-tako drži do maloprije spomenutoga višefaznog procesa brušenja teksta. Ono, pak, što je u pisanju pravopis, ortografija, u govoru je pravogovor, ortoepija. Slušajući ogromnu većinu naših televizijskih i radijskih novinara, urednika, reportera, talk-show voditelja, grotesknih sportskih komentatora, o pjevačima i zabavljačima da se i ne govori - njihovu govornu nepismenost, najčešće praćenu tipičnom govornom agresivnošću, katkad morate trpjeti baš kao ličnu uvredu."