Autorska prava i buducnost zbirke

Voljela bi da se izjasne svi oni koji nesto vise znaju o ovome(naravno ne o buducnosti knjige).
Ponukana Andaluzovim informacijama na temi "Alternativna distribucija" pitam se koliko i kakvo pravo ima svako od nas na knjigu poslije stampanja?Ne mislim na stvarni dio svakog pojedinca koji se podrazumijeva kao privatno vlasnistvo ali mislim na svako javno publikovanje,reprodukciju,prodaju itd.Sve sto ide u javnost.

Ovisi od toga gdje je sjediste nas kao grupe izdavaca.
Konflikti nastali po tim pitanjima nebi bili prihvaceni ni od jednog suda , sem od suda u drzavi gdje je sjediste izdavaca. A izdavaci smo mi, svih desetoro.
Ja sam u malo boljoj poziciji, jer mogu da branim interese svih publikacija u kojima se nadju moji stihovi. To proizilazi iz cinjenice da su tekstovi mojih pjesama registrirani, i imaju medjunarodni kod. Dakle mogu podizati eventualne optuzbe.
Mi smo rekli vec dovoljno u raspravama, nadam se da se sve ovo cuva negdje.
Moj stav je: meni pripada 50 primjeraka knjihe Pod istim nebom, kada bude stampana i kada za njeno stampanje platim svoj dio. Ja se odricem bilo kojih prava raspolaganja nad ostalim knjigama, (450). Smatram da je svako od ucesnika u istoj poziciji.
Ono sta ja ne dam, to je bilo kakvo tudje pravo nad mojim stihovima, nad mojim pjesmama.
Moji stihovi u knjizi Pod istim nebom, su dio knjige i niko nema prava na njih. Niko od ucesnika u knjizi, nijedan autor, nema prava pokretanja drugih izdavackih oblika sa mojim stihovima, pjesmama, bez moje dozvole. Svaki takav pokusaj bit ce utuzen od mene.
Isto ovo, potvrdjujem, ima pravo svaki od ucesnika.
Nadam se da shvatate da se o ovome ne moze diskutovati.
Hocu li ja dati kome sta , prodati, pokloniti, niko od vas s tim nema nista.
Ako se oko toga dogovorimo, ucinicemo. Kao sto sam i rekao, ko moze prodati dvadeset knjiga u moju korist, dobija 20 knjiga na svoje raspolaganje, neka radi sa njima sta hoce. Deset knjiga tvrdog poveza ocekujem kod kuce.
Za uciniti sve ovo, naravno, sleduju me obaveze. Usput, preskupu knjigu necu da platim. To u isto vrijeme znaci, moji stihovi u toj knjizi nece biti.

Mrganjac je u nacelu ovo dobro opisao. Ipak, niti ne moze biti sporenja oko raspolaganja knjigama. Kom ce to pasti na pamet da spori?! Osim toga svako ce imati crno na bijelo da je platio svojih 50 primjeraka, nijedan sud ne bi htio ni pogledat takvu zalbu a kamo li da ju uzme u razmatranje. To nije problem!

Ono oko cega se moramo dogovoriti je to da je svako pravni i fizicki vlasnik svog dijela tiraza kojim raspolaze na za to uobicajen nacin s pravom na distribuciju koja se nece kositi s opceprihvacenim drustvenim normama. To je sve!

Ovako: radila sam u izdavačkoj kući u Švicarskoj (mada u sektoru financija, ipak, dobro poznajem poslovanje i sektora izdavaštva). Nigdje još nisam naišla na podatak da neko (izdavač, distributer ili bilo ko drugi) zahtjeva od autora da se odrekne autorskih prava. To je jedino uobičajeno u filmskoj industriji gdje filmska kompanija masno otkupi autorska prava scenarija. U izdavaštvu literature se ugovorom može utvrditi da autor na određeno vrijeme ne može isto djelo izdavati i kod drugih izdavača, s tim da to vrijeme ne smije biti duže od tri godine, ali i to samo onda ako izdavač u potpunosti financira produkciju knjige.

U našem slučaju ne postoji nikakva pravna osnova da se insistira na odricanju autorskih prava, to su čiste nebuloze.
U pitanju je pravo na posjed knjige kao produkta. Svako ko plati produkt, on je njegov posjednik. Ako si ja kupim haljinu u butiku (produkt), ja ne moram od dizajnera te haljina zahtijevati da se odrekne autorskog - dizajnerskog prava, da bi ja tu haljinu mogla oblačiti. Možda se nekom ova usporedba čini glupa, ali ovo potezanje prava korištenja knjige kao produkta i brkanje u tom kontekstu sa autorkim pravima je posve identično. Pitanje autorskih prava je u ovom kontekstu posve deplacirano. Lično mislim da se ova i slična pitanja potežu sa ciljem da se cjelokupni projekt sabotira.

Kada se izdaje zajednička zbirka, autori i dalje zadržavaju autorska prava. Taj podatak se može navesti u impresumu knjige i to je onda pravno validno. Što znači, izjašnjavanjem u impresumu knjige da autori zadržavaju autorska prava, niko treći nema pravo publicirati pjesme iz knjige bez dozvole autora.

Postoje državne institucije za zaštitu autorskih prava (literatura, muzika, slikarstvo). U BiH ta institucija još nije osnovana, ali i ISBN broj i CIP katalogizacija su jedan vid zaštite autorskih prava.

Mrganjac je to dobro opisao. Mi dajemo odobrenje za izdavanje naših pjesama u ovoj knjizi u tiražu od 500 primjeraka. dakle jednokratno. Svako buduće (ako Bog da) objavljivanje novih izdanja povlači ponovno davanje saglasnosti. (Nadajmo se tome).
Autori dakle ostaju oni koji odlučuju o svakom objavljivanju.

Vlasnici smo po 50 knjiga i možemo svako za sebe odlučiti što raditi s njima što uključuje i eventualnu distribuciju naših knjiga u nekim knjižarama na dobrovoljnoj ili komercijalnoj osnovi.

Ne bojte se. Nećemo se obogatiti na ovome

Neki autorska prava dozivljavaju preusko drugi presiroko. Autorska prava, kao isto sama formulacija kaze (mnozina: prava a ne pravo) obuhvaca vise prava autora. Ona se uglavnom dijele na moralna i imovinska autorska prava. A to su dvije razlicite stvari!

Moralna autorska prava su gotovo neodreciva. Odreci se moralnog autorskog prava bi znacilo odreci se svoje pjesme. Traziti odricanje moralnih autorskih prava od drugih autora je besmislica. U nasem slucaju bi to zancilo da se ja odricem da sam autor mojih pjesama koje se nalaze u primjericima koje ce dobiti drugi autori, iako tamo pise da ja jesma autor! Nemoguce izvesti i da se hoce.

Imovinska autorska prava nemaju veze s autorstvom recimo pjesme, to je regulirano moralnim autorskim pravima. Imovinska autorska prava podrazumijevaju prava autora da izdaje svoje djelo, da izdaje u obimu i obliku kakav hoce, da distribuira odnosno zabrani distribuciju svoga djela.

I dok se autor ne moze i ne treba odricati svojih morlanih autorskih prava koja nikad ne propadaju cak ni nakon smrti, imovinska autorska prava jesu odreciva i cak automatski prestaju vaziti 70 godina nakon smrti autora.

Elem kod nas je tako da imamo 10 autora i svaki autor ima sva ta imovinska autorska prava. a to konkretno znaci da svaki autor ponaosob ima pravo odlucivati i o distribuciji, pa ju i zabraniti. To proizilazi iz imovinskih autorskih prava.

No najbolje je potraziti savjet strucne osobe, tek tad nece biti dileme!

PODSJEĆAM:

http://cid-305d425bb4b12517.skydrive.live.com/self.aspx/NEIMARI/AUTORSKA%20PRAVA.pdf

Predlažem:

UGOVOR
koautora zbirke pjesama “Pod istim nebom”

Ja, Zaim Bešović, sa JMB 1102952110013, dio vlastitog autorskog i izdavačkog prava na zbirku pjesama “Pod istim nebom” dijelim ravnopravno sa devet koautora i suizdavača (dalje: akteri), i to: ime, prezime, JMB. – pod narednim uvjetima:
1. Zbirka pjesama “Pod istim nebom” je zajedničko vlasništvo prethodno navedenih deset aktera, s podjednakim udjelom svakog od njih, ponaosob.
2. U svim aktivnostima materijalne, intelektualne - knjževne i etičke prirode u vezi sa zbirkom pjesama “Pod istim nebom”, akteri će se, ponaosob, ponašati dosljedno uvažavajući tačku 1. Ugovora.
3. Akteri će, ponaosob, dosljedno uvažavati tačku 2. Ugovora tokom svih radnji, koje budu preduzimali sa pripadajućim im dijelom tiraža “Pod istim nebom” u smislu da ni pod kojim uvjetima neće ugroziti pojedinačna prava ostalih aktera, kao ni njihovo pravo na zbirku kao nedjeljivu cjelinu.
4. U slučajevima sporova, akteri pojedinačno prihvaćaju za pravno valjan akt “Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH”, ''Sg BiH'', broj 7, od 10. aprila 2002. godine, odnosno i njegove dopune i izmjene, u svim onim članovima koji te sporne situacije tretiraju.
5. U spornim situacijama, koje nisu regulirane prethodnim tačkama Ugovora (prvom, drugom, trećom i četvrtom), akteri, ponaosob, prihvaćaju da se sporovi rješavaju na način na koji to odluči šest od deset aktera, a koji ne može biti u suprotnosti sa pozitivnim zakonskim propisima BiH, koji te situacije tretiraju.
6. Rok ovom Ugovoru nije ograničen, izuzev ukoliko se svih deset koaktera drugačije ne dogovori.
7. Ugovor zaključujem uz razumijevanje i prihvaćanje svih aspekata njegovog sadržaja.
U Sarajevu, 15. februara 2008. godine Zaim Bešović s.r.

Zaime:

Zakon o autorskim pravima tacke 1, 2, 3 regulira i bez posebnog dogovora. On je valjan u svim civiliriranim drzavama svijeta.

Samim izlaskom knjige sva autorska prava se automatski sticu. To ne treba posebno ugovarati. To je kao neka vrsta braka, kad dvoje stupe u brak, zakonom je sve regulirano, i oni ne moraju sklapati poseban sporazum da su u braku, ali mogu dogovoriti neke stvari kad je imovina u pitanju: pa mogu ugovoriti sta je moje a sta tvoje.

Nista protiv tacke 4. ali zakon o autorskim pravima je gotovo posvuda isti, s mali razlikama u anglosaksonskom pravu.

Formulacija koju ja mogu sa svoje strane dati i potpisati glasi:

Odricem se svih svojih imovinskih autorskih prava koja se ticu distribucije nad dijelom tiraza drugih koautora u korist svakog od njih pojedinacno, dok zauzvrat dobijam ta ista i iskljuciva imovinska autorska prava nad dijelom tiraza koji pripada meni. Ostala imovinska i moralna autorska prava i dalje pripadaju svakom koautoru pojedinacno, i to nad cijelom zbirkom

I sta cemo mi sad sa ovim? Treba li kopirati u word, pa printati pa svojerucno potpisati , scanirati i poslati kome?

Ne znam jos! Ako je dovoljno da se dogovor usvoji ovako, onda super. Ako budu potpisi trebali, smislicemo nesto!

Osim toga ovako smo se odrekli i autorskih prava na naslov!

Ja opet pitam da li je ovo neophodno i na kraju krajeva koliko je pravno punovazno ako se odricemo autorskih prava na ovakav nacin ( bez potpisa , bez pecata ikakvog)

Vikend je, koga sad pitati? Strucne osobe rade radnim danima. A vidim nikome se ne da pitati pravnog savjetnika jer kosta.

Ja sam poslao upit e-mailom na jedno pravno savjetovaliste, pa kad bude doslo javim!

wolfofgreenforest (citat):

Nedvojbeno, među nama su se izdiferencirala dva pristupa “Pod istim nebom”: prvi, koji u prvi plan ističe svoj udio u zbirci - zanemarujući zbirku kao cjelinu; drugi, koji ne spori svoj udio u zbirci – ne zanemarujući zbirku kao cjelinu. U prvom slučaju, naglašavaju se: “moja prava”, “moje pare”, “moj broj stranica”, “moj dio tiraža”, … U drugom slučaju, naglašavaju se aktivnosti – neophodne da se zbirka realizira. U prvom slučaju, aktivniji je muški dio “neimara”, do te mjere da postaje besmislena i verbalna komunikacija među nama. Nije li to apsurd? Međutim, nije problem što jeste apsurd – problem je što smo upravo ovom zbirkom namjeravali “udariti” na ovakve apsurde, koji nas prate skoro dvije decenije i koji su nas, uostalom, locirali tu gdje danas jesmo. Zbirka, sama po sebi – ko ju je pažljivo iščitao – doista je kvalitetan oponent “našim” apsurdima (što je u recenziji posebno naglašeno).
Tvrdim, da sam se angažirao na “svojoj” zbirci ovoliko koliko sam se angažirao na “Pod istim nebom”, već bi bila odštampana. Ali to uvijek mogu, ukoliko to odlučim. Za razliku od ove prilike, koja je – prevashodno: kvalitativno! – jedinstvena, od ideje do realizacije. Znači, u igri su isključivo naše namjere – iskrene, ili neiskrene. One prethode odlukama. U asocijacijama ovog “našeg” tipa, neiskrene namjere blokiraju bilo kakvu odluku. Bez obzira koliko se to javno nastojalo suprotnim predstaviti.

U zdravlju i rahatluku!

MATICA

Između
vjere i nevjere
nepravde i pravde
sreće i nesreće
mržnje i ljubavi
istine i laži
nehumanog i
humanog njit je tanka
toliko da je baš svaki
stvor ljudski može
prekinuti
u ime vjere pravde
sreće ljubavi istine

stoga matica demokratiji i jeste
ta nit protkana pravično vjerom
u ljubav sreću i istinu.

Dajem ti apsolutno za pravo, Zaime.
Sa nekim se cinjenicama treba i mora jasno suociti, te nakon toga, djelovati bez ikakvog daljnjeg zavaravanja.

Ljudi cine greske, ponekad iz godine u godinu, ne bi li zatim, samo u jednom danu ucinili jednu, jedinu ispravnu stvar i time svoj problem konacno rijesili.
Mislim da konacno i sama spoznajem sta nam je ciniti, zelimo li da ova nasa zbirka zaista ugleda svjetlost dana.

Autorska prava su onda kad sam ja učio o tome vrijedila 50 godina poslije smrti autora, onda djelo postaje općedruštveno dobro.

Moje stanovište je da ne treba zakerati i da treba što prije okojnčati ovaj posao (bez žurbe, ali još više bez odugovlačenja).

Svi oni koji imaju takav stav imaju moju podršku. Od početka sam smatrao da previše raspravljamo, ali u svemu tome čovjek ponešto i nauči.

voli vas River