Morski pas

IZBOR POEZIJE

Hajd da vidim ima li koja moja da valja za zbirke.
Ime je Arnad, drago mi je :] i sve su pjesme oridjinale radovi, slicnosti sa drugim radovima su uglavnom nenamjerne


Svo kudjenje, pohvale i tome slicno primam bez pardona, i ne brinite se za moj ego... komentari na dodavanje/skidanje pjesama su takodje dobrodosli, a ja cu se potruditi da izbor ima neke veze sa idejom zbirke i da je bar malo reprezentativan mom stvaralastvu

Čovjek


U biti mojoj
nepobitnoj

Stigao me mrak

Zlom okićen
s mržnjom što se kiti,
stigao me vrag

Bit moju bi da
pobije



© 2003 Arnad G.

Kod:

Epitaf


Posmatram
vragolasti ples
po voštanoj
površini,
prosipa svoju
svjetlost, meku toplinu
duž drvenih okvira
duž ponoćnih minuta
zanesen igrom,
plese satima, neumorno;

zastao je mali plamen
u koraku
u okretu:
    zašto dječače, dok se ja veselim,
    zašto odrazom svojim u očima tim
    otkrivam sjetu

Žalim tvoju kob,
što ne možeš protiv
sudbe svoje, postojiš
da goriš,
a tom vatrom svoju
jamu kopaš,
ruše se na tebe zidovi
od voska,
lome te i guše

Gledam;
smiruje se igra,
ples priveden kraju,
a na pramenu dima
hropac nošen
Ognjenom Bogu:
    nije mi žao, i opet bih
    da mogu

© 2004 Arnad G.


bah ne rade boje u codu, a inace nece da mi odvoji tih par redova sto predstavljaju govor plamena...

Lavirint


Iza očiju se uvijaju putevi
koji možda vode

negdje.

Staze su utabane.
Koliko puta si prošla
njima,
koliko godina hodaš,
izgubljena u mojim pričama.

Proslo je desetak.
Stoljeća.
Dana.

Ne znam vise...

U nekim pričama,
ti nisi ti.
Stvorio sam te od tebe
za sebe.
Onakvu kakva nikad
nisi bila.
Kakvu sam te oduvijek želio.

U nekim te vise nema,
zaboravljena u
prašnjavim kutovima i
izblijedjelim slovima.
Iščeznula.
Nestala tiho kao suza.

U jednoj si postala
ono što si oduvijek bila, u krvi,
oslobođena od strahova
upregnut vjetar u rukama
oblaci pod stopalima.
Prijetila si da svojom snagom porušiš
ove bedeme od slutnje.
Spleo sam oko tebe
mrežu od crnog trnja, posmatrajući
tvoju vatru
kako se stišava, i
tinja,
gaseći se na mom dahu.

Oprosti.

Među ovim zidovima odzvanja
stara sjeta,
tiho ludilo koje se provlači iza
mojih očiju i
ona želja da te imam
što svakim danom,
iznova
izgara moje kosti.




© 2006 Arnad G.

© 2004 Arnad G.

Pas


Kroz škrtu svjetlost
žutu
noćnog sokaka,
uvijen u tminu
i strah
pod okriljem mraka,
podvijenog repa
njušiš kantu sivu,
u smeću plijen
bljesak očnjaka
sjeća te na lavlju grivu,
jednom možda si bio
strašan i smion
samo cvilež sad se čuje
puštaš svakog da te pljuje
šuta i psuje,
ne režiš niti laješ
ni kad ti otimaju kost iz usta,
treptaj svjetla i
već bježiš,
duša kao ulica pusta,
ti bez lica
lutalica,
od kobi svoje ne možeš se skriti,
okrutni kosač i tebe će stići

tek tad vidjeh;
otisak šape u prašini
stopi čovječijoj
sumnjivo sliči




© 2004 Arnad G.

Putem oblaka



Krivudavim makadamom
moga uma
prosipaju se misli
kao kamenčići
kao lišće usnulih lipa
duž neravnog druma
što vodi do onog dalekog
oblaka, u
koji umotana, ti lijep san
snivaš

Mrakom uzdiše razbacano lišće
odjekuje cesta
štropotom mojih koraka,
odjekuje vjetrom juga
i mirisom tvoga
osmijeha
što me mami onom dalekom
oblaku, u
koji umotana, ti nježan san
snivaš

Večeras sam nestrpljivi
putnik
u trku ponesen
mjesečevim drhtajem, od
zemlje odignut
vihorom poljupca,
vrhovima prstiju dodirujem
oblak, u
koji umotana, ti moj san
snivaš



© 2005 Arnad G.

Sahat-kula
roditeljima, familiji, banjalučanima



Otkucava iza ponoći u
kuli od sata,
svakim pokretom ruku
fina prašina sipi
kroz pukotine između cigli, dok
od sata kula
tiho skuplja zrnca
pod svoje skute,
kao majka djecu
umornu i
snenu

znam, rasuo je vjetar,
na sve kute svijeta
daleko od tvoje ruke
sinove i kćeri,
rasuo je plamen tvoje
kosti

brinu se mornari;
otkad zvijezde neba sijaju sa
dna

ne tuguj mati, ti si
uvijek bila
kula od
sna



© 2002 Arnad G.


Znam da ovo mozda i vuce na ratnu stranu, ali ja bih volio (ako budem zastupljen) da se i ova pjesma nadje u zbirci, a kao simbol grada izabrao sam bas Sahat-kulu bez ikakvog istorijskog i vjerskog znacenja (iako bi neki vjerovatno i to vidjeli) nego samo kao simbol Vremena koje nas je sve tako negdje odvuklo, simbol koji pripada, kao i sam Grad, svakom dobronamjernom gradjaninu istog bez obzira na vjeroispovjest, nacionalnost ili opredjelenje. Njima je ova pjesma i posvecena.

Sabah-zorom



Proklizuju koraci
preko jutarnjeg asfalta,
sijede travke
pomno sniju žutu svjetlost,
kolona mrava osvaja drvenu tvrđavu
staklenim grlićem,
na površini izmaglice
plove ptice
sneno zamahujući krilima
od mraznog paperja


iz humki kulja para -
od behara duše uzdišu
budeć se pod crnim
pokrivačem



© 2006 Arnad G.

Tok


Greben od koji
se slama
more bijesno
sa pjenom u ustima,
ja sam

stijena uz koju
jezero prijanja
neumorno
sa vjetrom u zaleđu,
ja sam

kamen što potokom
nošen zastade
u mulju;
na dlanu tvom ugledah
sebe,

kamen

sutra tek
prah



© 2004 Arnad G.

Zlatni gušter



Svijenih ramena
oslonjen na laktove,
pogledom probada
polumrak,
namrštenog čela
grči leđa
kad god osjeti
hladni krak
što oko vrata
omču mu veže,
mrazni jaz
niz ruku mu seže
izjeda kost i
rezbari koplje
simbolima straha

vrh oklijevajući para
bijelo grlo
iz pukotine izgmiza
gušter zlatni
sa očima od rubina,
uz rezak fijuk
dijamantni šiljak,
obruši se iz visina
sikteći bijesno
probadajući zlatno meso

poklik prekinu
polusan,
vrući znoj
briše ratne boje,
ruke slave dobijeni
boj
divlji ples, krug sna
krug jave
stisnute šake,
mrakom oči
sablasno sjaje,
gledaju prizor slijepo:

platno bijelo
sada krasi
beživotno gušterovo tijelo



© 2007 Arnad G.

Hvala za postiranje pjesama. Sad ne mogu jos nista reci jer nisam u mogucnosti sve po istilahu procitati od obaveza. Ali, misljenja i sugestije slijede uskoro!

Putem oblaka bi bio baš lijep naslov za zbirku

hvala Brezi na ulozenom trudu za kvačice

Ma za te kvacice nije frka, al' sta sa "tacka, tacka... tackicama" koje fale na kraju recenica/stihova?!

nista, ja ne koristim tacke u pravopisnom smislu, nego generalno u odredjenju stanki i uljepsavanju teksta, s tim da tretiram stihove uglavnom kao zasebne recenice... razmak izmedju stihova je takodje bitan u odredjivanju stanki... rado bih vidio malo konkretnije primjere da znam kako da odgovorim

Evo ti za primjer, prva pjesma:

Čovjek

U biti mojoj
nepobitnoj

Stigao me mrak

Zlom okićen, s
mržnjom što se kiti
stigao me vrag

Bit moju bi da
pobije

Evo kako bi ista pjesma izgledala sa znacima interpukcije kada bi ih bilo tamo gdje, po mom misljenju trabaju biti:

Čovjek

U biti mojoj, <---
nepobitnoj, <---

stigao me mrak. <---

Zlom okićen, s
mržnjom što se kiti, <---
stigao me vrag. <---

Bit moju bi da
pobije. <---

Moguce da grijesim ili neke stvari ne razumijem sasvim, zato ne zamjeri, tek, staromodna ili ne, nekako mi pravilnije djeluje sa znacima interpukcije u odnosu na polovicnu upotrebu, koju ti prakticiras.

Ne ne, nema nikakvih problema ni zamjera, rado prihvatam i odgovaram na svaku kritiku i prijedloge, i pokusacu objasniti moje razmisljanje iza svega.


Jedan od razloga zasto je pjesma tako napisana je cisto emotivni, jer mi je dosla jednu noc bas kad sam ugasio svjetlo da idem spavati, i napisao sam je na unutrasnjoj strani koverte koja je bila pri ruci, upravo ovakvu kakva jeste.

Poslije sam je i ja prevrtao i okretao, i ovakva kakva jeste meni je dobra jer, svaka stanka je odvojena preskakanjem reda i pocinje velikim slovom, dakle predstavlja novu "misao" u "ja"-gu (jel se tako kaze uopste ) pjesme. U isto vrijeme misli nisu odvojene tackama jer su i dalje dio cjeline, tj dio citave misli da se u njemu/njoj nesto desava sto hoce da ga/je promijeni.
Plus, iskreno, cisto estetski izgleda mi previse okiceno sa puno tacki i zareza ako ne sluze funkciji, radije bih da se citaoc "iznenadi" zarezom, nego da ih broji da li su tacno postavljeni.

Ako pogledas Lavirint, tu sam koristio masu zareza i tackica da bi docarao emotivno stanje "ja"-ga (ne ozbiljno, kaze li se ovako) u pjesmi, neka vrsta sporog pricanja/sjecanja

Ma sta reci, pjesme su citke, pitke... ljepota u jednostavnosti, bar ja ih tako dozivljavam.

Malo sugestija:

Lavirint >>>> Labirint

Sabah zorom >>> Sabah-zorom

Ne znam sta si mislio pod iskazom ognjenom Bogu. Mislis li na nekog boga ognja ili pripisujes monotistickom Bogu neke posebne atribute? Ovako kako stoji, to bi se upravo tako dalo protumaciti. Ta rijec se moze pisati i malim i velikim slovom, u ovisnosti na sta se misli. Velikim slovom se pise kad se misli na monoteistickog (judeo-krscansko-muslimanskog) Boga (ne pitaj me zasto ali je konvencija takva), dok se pise malim pocetnim slovom ako se misli na boga ovog ili onog.

Lavirint je rijec koju sam oduvijek koristio, labirint mi se cini "stranijom"...je li tacnija rijec, ili pripada nekom vise ili manje ?

Sabah-zorom - apsolutno

Ognjeni Bog predstavlja Boga Ognja, ili Vatre, cijoj "vjeroispovjesti" pripada i taj mali plamen svijece (monoteisticki za neke, Buddha, Kali, Shiva, reinkarnacija, hinduizam, voodoo, energija, bilo sta), a to je moj pokusaj da figurativno oznacim sve ljude koji vjeruju u nesto vise - stagod to da bilo.

Ok!

Čovjek


U biti mojoj,
nepobitnoj,
stigao me mrak.

Zlom okićen,
i mržnjom sto se kiti,
stigao me vrag.

Bit bi moju -
da ubiju.

'''''''''''''''''''''''''''''''''''''


Množina, jer je i njih dvoje: mrak i vrag.

Hvala na prijedlogu ali ne mogu prihvatiti jer, 1. mrak = vrag, nije mnozina, i 2. pobiti aludira ne na ubijanje nego ponistavanje, tj ponistavanje covjecije biti.


Puno se zahvaljujem svima na ulozenom trudu, i ne bih da ispadnem tvrdoglav ili nesto slicno, jer rado prihvatam savjete i sugestije koje se ne kose sa mojom idejom pjesme, pa cu specificno za ovu objasniti kako sam ja to zamislio.

1. strofa je konstatacija stanja svijesti, ili bica: da, ja sam covjek. Tu spada i dobrota i empatija i ljubav koja covjeka cini.

2. strofa (stih) je konstatacija promjene: smrklo se, nesto se desilo, mrak, da li figurativni ili pravi, ali nesto strano se pojavilo.

3. strofa dolazak Djavola na scenu: u ovoj strofi ja hocu da ga ilustriram ne kao spletkarosa koji zavodi slabe ljude, nego kao silu koja se nalazi tu, (sve)prisutnu. Okicena, ponosna zlom i mrznjom, ali bez da komunicira sa covjekom, Predstavlja jednu vrstu izazova koja se javlja u covjeku, da li se boriti protiv tog zlog poriva (mrzlja protiv ljubavi, zlo naneseno, zavist, stagod) ili se se boriti protiv njega. Zasto "stigao" ? To ima dva znacenja, jedno je da covjek bjezi od svojih duhova prodlosti, ili jednostavno da je covjek "na redu" - dakle test za dalji nastavak zivota (Luke Skywalker i tako to).

4. strofa je konstatacija shvatanja: cilj djavola je da promijeni/ponisti covjeka u njegovoj biti.

Razlog za izostavljanje zareza i tackica je da svaka strofa predstavlja cjelinu za sebe kao razlicite godine zivota, ali isto tako pripadaju jednoj cjelini tj tom Covjeku. Drugi razlog je ogoljenost pjesme, jednostavnost koja predstavlja dusu covjeka: kad dodje do toga da se bira dobro ili zlo, sami smo, i goli pred sobom. Treci i posljednji razlog je zbog zadnje strofe gdje sam htjeo da izbjegnem odredjenje snage covjekove, da ostavim otvoren kraj, jer imam izbor izmedju:
"bit moju bi da pobije." - sto je ukazuje na snagu, i sigurnost u sebe, i
"bit moju bi da pobije..." - sto ukazuje suprotno, na nesigurnost i sklonost povodljivosti.

Eto tako nesto sam ja zamislio, pa sad vi opalite po volji

Moja mnozina se odnosi na glavni glagol iz dvije strofe - stigao me.
Njih dvoje su uradili istu stvar: stigli te.
Mislim da mi vidimo pravilno sta si rekao. Meni nisi kompozicijom pjesme rekao sve sto si naveo o pojasnjenju. Meni si rekao da ovo dvoje dolaze da "smaknu".
Nema ljutnje. Ovo sve zbog interesa za sustinom i kako je reci.