Kvacice i zakacaljke

Tema
Znakovi interpunkcije: marginalna smetnja, ideologija nemastovitih ili strast zaludjenih


Ko voli kako pripremljene pjesme ? Ja licno nemam problema ni sa kakvom vrstom poezije, mada priznajem da me pretjerana upotreba dugih nizova tackica laHko iritira.

Sto se mene licno tice, u samom pocetku mog pisanja sam pisao da sve bude tacno i jasno, cak ni pjesme nisam htjeo mijenjati od onoga kako ih prvo napisah vjerujuci da je to nesto kao iskren govor duse bla bla. Sad te iste cuvam da me podsjecaju na moju naivnost
Danas, zavisno od onog sto zelim da istaknem koristim razne kvakice u cilju zacinjavanja teksta...tretiram ih kao chili...

Znakove interpunkcije koristim da bih koliko je moguce vjernije prenio ono sto zelim reci. Meni nisu smetnja, vec mi cesto pomazu u pisanju. Pri pisanju soneta ( sto sam prije prakticirao) znakovi interpunkcije su mi bili neizostavni, inace se to ne bi moglo citati onako kako sam ja zamislio i nacinio pjesmu.

Potvrdjuem Andaluzov stav.

Znakovi interpukcije su dio jezika. Njihov izostanak na mjestima moze izazvati nedostajanje semanticke (znacinske) vrijednosti neke misli, recenice.

ko : kao

Ko je poslagao ona drva tamo ?

E jest ih poslagao, ko da nisu njegova. (Neispravno)

E jest ih poslagao, k'o da nisu njegova. (Knjizevno spravno)

E jest ih poslagao, kao da nisu njegova. (Knjizevno)

Nastojim se pridrzavati pravopisa, ponekad i preko mjere.
Cesto se u tekstu zna zateci i koji zarez viska.