Mrganjac

IZBOR PJESAMA

0-0=0

. Sklonite mi život s puta




Pismonoša evo radi svaki ubogi dan
I donosi opomene za neplaćene štete,
Što ih učinih ne živjevši po pravilu,
Što ih činih od vremena kad bijah dijete.

A ja bih želio da se zaboravi na mene,
Kao na staru pjesmu skinutu sa repertoara.
Ja bih da nestanem sa popisa okrivljenih,
Kao kad se dan u nevidnost pretvara.

Ja bih da se ne sjećam više riječi,
Obećanja sto su zvonila tako slatko,
Da ne ovisim o nadama, čekajućoj sreći...
U ponor smrti želim i neka traje kratko.

Slikah nadanjem, svjetlom i tamom,
Vrtove sreće u vremena zla, u vremena ljuta.
Sve bijaše san, ja u pratnji užasa protičem:
Ja nisam birao ovaj život, sklonite mi ga s puta!
.

0-0=0

Čovjek


Čovjek,
to je kamen sa litice,
kad razljućeno brdo zadrhti
od očaja,
što nikad neće do neba,
što nebo nikad neće njemu.
Čovjek je ponekad ono
što se odlomi i pada.
Čovjek je onaj što tragove ostavlja
u prtinama i na prašini,
ponekad u tvom životu,
najviše kod onih
koji ga volješe.
Čovjek je strpljenje božije.
Bez nakane za zaboravom,
bez namjere odsustva,
bez riječi da ih vjetru daje.
Kad ja budem čovjek,
nijedan opis neće valjati,
jer će želje za mojim oblikom,
koji će biti zadan,
prestati kad mine vakat priznanja
i kad publika zaboravi aplauz.
Čovjek je prolaznik ispod zvijezda,
saputnik suncu i mjesecu,
ponekad tebi.
Najčešće sam.
Kao što je i u smrti sam.
.

0-0=0

Dva znaka će ostati samo


Skini strahove sa ljubavi,
skini koprenu sa najvećih želja,
i požuri dok te čuti mogu.
Neće boljeti više
bliskost sa prijetnjom posljednjeg puta,
iza kojega samo praznine pozdravljaju.
Skini oblake,
da te zvijezde tebi osvijetliti mogu,
behutnu i samu.
Ne uzmogneš li,
nadji snagu za novu samoću,
oplijevi opet staru bašču
i cvijeće tuge zasadi.
U njoj sve riječi,
sve stihove zapamćene zbori.
Jer, kad ispraćaj moj bude,
ti nećeš biti tu,
da u horu plača svoj glas pustiš;
ti nećeš moći suzu svoju,
na zemlju svježu groba moga,
biser-niskom rasuti,
pa neće biti biljega očiju tvojih,
kojima si se u mene klela.
Ti nećeš moći da braniš snove,
iz noćiju pamćenja ukradene,
pred onima,
što su mojih snova ostali željni.
Pjesme moje,
u predzorja tebi darivane,
u plavilo neba umatane,
bit će proklinjane,
što nisu u meni za njih čuvane.
Više ni rijeke hukovite,
ni gore gorovite,
brezovne,
ni tišine pod borom grobljanskim,
ni vremena da pjesmu oproštajnu
ptica mala dosegne,
neće biti.
Dva će znaka,
dva će jeste, samo,
daljinom razgnana,
nepremoštena ostati.
.

0-0=0

Kad mene ne bude


Činit će se
da je svaki put pogrešan,
da nijedan ne vodi tamo
kuda su utirane staze sreći.
Svaki će krajolik,
svako će vrijeme
i svaka misao biti labirint.
Jer, ti nećeš moći
da brišeš riječi rečene,
da zamukneš smijeh smijani,
da prekriješ zjenice,
da se ne vidi
kako u njima pamćenje živi
i sve slike pune dûga.
Uzdasi dahnuti u tišini noći
ječat će snagom gromova,
šapati skriveni od svih
tutnjaće u tebi olujom,
u kojoj ptice u letu ginu,
u kojoj pjesme jaukom zveče.
U tebi će sjećanja praviti pustinje,
duboke provalije pune eha,
pučinu bez broda
i znaka života...
Ništa u tebi više,
što se ljubav zove,
neće biti zametnuto.
Ni tugu nećeš moći imati,
ni suzi izgovor,
smijehu pogotovo.
Kad mene nestane,
ti ćeš sva ostati polovina,
i padaćeš,
kao golubica bez jednog krila.
Ali nemoj žaliti.
Pusti da tvojom ulicom prodju kočije,
neka se zvonca u noć razliježu,
neka je nebeskom svjetlu lakše
stići do otvorenih duša.
Nemoj žaliti.
Ne gledaj suznim očima u daljinu,
u kojoj ja nestati kanim.
Daljine nisu u očima,
ni u drumovima.
U naša je srca daljina stigla.
.

0-0=0

0-0=0

Kod svake sam zastao, rekao da je prava... Sad ,na kraju,
svaku bih zamijenio. Ejvala mi.
.

Sve su prave, tako sam ushićena i tako sretna što imam mogućnost ovako divnom kompozicijom riječi milovati svoju dušu, hvala ti pjesniče, jutros sam pomilovana kako već dugo nisam bila.

Lijepo. Hvala

Mrganjac (citat):

Kod svake sam zastao, rekao da je prava... Sad ,na kraju,
svaku bih zamijenio. Ejvala mi.
.

Snažne su Ti ove pjesme, Mrganjcu! A jeste vala bezbeli teško odlučiti se za ograničan broj pjesama... Srdačan pozdrav!

Zahvaljujem.
Lijepo zborite o mojim rijecima.

Prepoznati svoj mrak


Pobuna!
Stigla prekasno
na kraju mojih pedesetih,
bez oblika i prepoznatljivosti
ali nezaustavljiva.
U zlu mi duhu misao nova,
da sebe moram vidjeti sitno,
da prema sebi nemam poštovanje.
I da je za sve govore – prekasno.
Negdje u meni,
u mom mraku,
u tami skrivenoj pred vama,
trube…
Konjanici u nenajavljenom ratu
kidišu na riječi dobrodošlice.
U neminovnosti krika,
život cijeli skrivanog,
ja evo prvi put naznaku dajem:
ja ovo ni sebe ne priznajem.
Ja nisam sejh reda slobode,
u meni tjesnaci bez krajolika,
sunca samo na komade.
Svijet u meni dobija granice,
omedjene vidike,
kratak disaj.
U njemu,
ja sav malen, star i sagnjio,
ja u njemu nepotreban.
Ni koliko razmak izmedju dvije riječi.
U meni koraci bez smjera,
sjećanja kroz vatru propuštena,
bol od rodjenja,
zaboravljene molitve,
odbačene navike,
provalije misli.
U meni grijehovi,
što ih svako u sebi pronadje,
kad svoj mrak otvori,
iz njega svoga sebe pokaže.
I riječi u meni,
gomilama.
Mile, mirisne, dozovne,
i nasilne i nestrpljive,
svjedoci radosti i zla,
svjedoci životu čovjekovom i smrti.
Svjedoci mene u čovjeku zaustavljenog,
od zla skrivenog,
grijeha tuzemaljskog
i nebeskog.
Čovjek je zlo,
i zlo si,
ako se u svom mraku prepoznati ne možeš.
.

0-0=0

0-0=0

Od čega odustaješ


Odustaješ od zore
kojom smo sabirali korake,
sve stopu po stopu,
silazeći rijeci ispod gradine.
Odustaješ od jutarnjeg neba,
boje jorgovana,
od podneva nad tvojom mahalom,
boje ćilibara,
od suze,
drage, nezvane,
od pjesme moje,
u meni za tebe nikle...
U njoj, u pjesmi,
od sebe odustaješ.
Harati pjesmu
haram je,
rimu joj mrsiti
nesreća je,
ne pjevati je -
zločin je.
Ne odustaj ni od čega!
Jer kad vjetrovi,
što ti daljinu donose
i u njoj udare srca moga,
kad oni zahuču mahalom,
odustaneš li,
sokaci će od stida
kapije pozatvarati,
i tebe , pod duvakom,
ni svatove tvoje
neće zapamtiti.
Kome će onda biti predani,
iz vjetra,
udari srca moga?

0-0=0

Mrganjac, lijepe pjesme, moj favorit "Prepoznati svoj mrak".

Prepoznati svoj mrak je i moj favorit

Nisam znao da nedostaje skoro polovina pjesme "Prepoznati svoj mrak". Mozete je sada vidjeti cijelu.
Zao mi je.

Eh, eto.