Da su rijeci dodir

VISE OD SNA (1)

Da su rijeci dodiri,
ljubavi,
uvijek bi pisala po tvojoj kozi,
kao po narancinoj kori,
zatvorenih ociju,
saputala o putovanju,
molitvu na tvojim,
glatkim ledima.

Samo da su rijeci dodiri,
ljubavi,
ljubila bi te rijecima,
nemilosrdno,
citavu jednu sonatu,
snaznu i kratku,
bi izrekla na tvom vratu,
u jednom dahu!

Samo da su rijeci dodiri,
da te pomilujem pjesmom po licu,
i da te ljubim kroz poeziju,
pa makar samo na tren il`dva
i onda rasprsaj
i spoznaja,
da dodir je ipak vise od sna!

RUKAMA SAMO(2)

Poveo si me polako,
pokrenuo,
mada nisam
stvarno ni htjela,
mada,
samo bi cutala,
mislima sada,
negdje odlutala,
ali kazes mi,
samo,zazmuri i pusti,
eto, samo cu rukama,
ti se opusti,
i lutaj,
a ja cu plaho prelaziti,
dolinama osvajati,
onako,olako;
I stvarno
ponio si me tako,
samo rukama,
prstima,
nisam ni sanjala
i ne znam ni kako,
ali sigurno i jako
samo rukama,
polako,
si me vinuo
u ona blazena stanja,
njezno me zavodio,
samo rukama,
a isto kao da si sa mnom,
ljubav vodio!

MLIJECNA LJUBAV(3)

Rekla mi je da bi sa mnom,
u svitanje,kad sve rudi,
isla na kraj bijelog svijeta,
jah insana neduznoga,
u ocima nakupila,
boje rosnih ljubicica,
mlijecna sva od uzbudnja,
hoce da me voli kaze,
moja,mala ljubavnica!

Znadoh da ljubav njena,
k`o solja hladnog mlijeka,
kao rijeka,
treba da sarane svoje cuva,
za vremena bolja neka,
i ceka,
da nabuja
i prode,
ova oluja!

Plakale smo obadvije,
grllile se pogledima,
godinama poslije toga,
tajna mala sto se krije
vidis jos nas uvijek veze,
mada,malo zao mi je,
tog svitanja,straha moga,
ja voljeh je tek onako
ona mene,
naopako!

TREN LJUBAVI(4)

Htjela bih ti stihom reci,
grc ti onaj kratak tako,
sto ukoci usne tvoje,
kad na njima ponajlako,
ja ti pricah.

To bijase uzdah nijemi,
sto ti zamra na usnama,
prvi,laki,trptav dodir,
koji bjese medu nama,
prva rijec.

Nestat ce ga,on ce proci,
i tvoje ce usne drage,
u osmjeh se rasiriti,
a blag rumen lake sale,
poigrat` se licem mojim.

A sto mene on ce peci,
i mutiti moje dane,
o, zatvori tamne oci,
nikada ti necu reci,
da zanavjek, tu preda mnom,
on treperi.

HUDI ZANOS(5)

Ne znam ni gdje hitam tako,
opijena ushicenjem,
za uzdah mi zraka malo,
ne bojim se sustizanja
ne moze mi niko nista,
kad pozurim,kad poletim,
niko mene stici nece,
samo kad se duso sjetim,

da bi mogo`dohvatiti,
moje skute leprsave,
usporiti moju zurbu,
nemogucu,groznicavu,
a ti kasnis oko moje,
zagrljaja pravog pola,
treptaj fali da povuces,
kose moje,
do radosti i do bola!

I vjetar je odustao,
od te lude trke sa mnom,
usporio,zaostao,
u pleca mi pirka samo,
a ti hoces da me stignes,
i da u tom nades zgodu,
zalud mislis da si ravan,
mom zanosu,
mome hodu!

GIZDAVICA (6)

Ide ulicom sva gizdava,
pomalo poskakuje,
okicena pogledima,
jos neukrocena,
utegnuta mladoscu pustom,
drsko pokazuje,
bjelinu zuba svojih!

Mase zanosno,
grudima mami,
po zraku ostavlja,
mirisa oblake,
a tragove znojnih dlanova,
i ne sluti,
potihe psovke,
za sobom!

Tkaninom skriveni,
vrhovi bodu,
oci pohlepnih,
a u bokovima ritam,
melje,
njihove zelje!

Gizdava sva,
kao od mermera,
sklesana,
oko pleca,
svjesna raskosnog ,
koraka sto osvaja,
kad kroci,
i vidi vjestice,
drsko,
gleda i mene u oci!

SUSRET(7)

Kakva je samo bila,
kao ponajbolja svila,
kako se ljubila,
glatko se davala,
kako je samo izgarala,
znam,i ime ti je izgovarala,
bas kao da si ti,
jedini,
koji je otkrio!

Kako je slatko pila,
i kako se samo gubila,
u vinu,
i u ocima tvojim kupala,
kako te folirala,
elegantno milujuci casu,
i nonsalantno ruseci,
sve brane,
pazljivo gradene!

Gledas je sada,ista,
dok pita i prica
i razmisljas,
kako je velicanstveno plovila,
u tvojim plahtama,
lazuci kako ti je,
srce slomila,
opiruci se nogama,
a privijajuci te prsima,
rospija!

Prica i trepce,
bas kao nekada pogleduje,
ispod ociju,kvarno,
a ti gledas na vrijeme,
zuris,naravno bjezis,
od sera
kazes:svi se mijenjamo!
i slusas iste otkucaje,
srca u grudima,
i preponama!

Jest,sjecas se svega,
i nikako ne mozes,
a da ne pomislis,
kakva je samo bila,
glatka,
kao ponajbolja svila,
se prodavala,
brzo i pohotno,
se podavala,
plovila i nosila,
sve sa sobom,
slicna brzoj rijeci...
Dovraga,
sta ono rece?
Sada je valjda,
negdje na Breci!

RASTANAK (osam)

Necu ti vise doci,
moja lijepa, plava
i pomalo postena,
dok u petak vece,
odzvanja,
glas po vrhovima,
krovova,
dok se vece spusta,
iznad Sarajeva,
uzalud cekas.

I miris i boje,
Bascarsije,
uzalud,
prve aksamlije,
mame,
uzalud vece,
na asik mirise,
necu ti doci!

Uzalud sve godine,
smijeha i poleta,
nemoj ih ponijeti,
nista nisi ni trazila,
sama si,
pitala za mene,
i znala si ,
da ce jedno,
ovakvo vece biti!

I nemoj me vise cekati,
moja lijepa,plava,
i pomalo postena,
jer necu ti doci,
dok kao srna,
uplasena,
kako places,
uhvacena,
negdje u Hadzilojinoj,
trazis pogledom,
poznato lice!

Vjerujem da bi mi autor dopustio da kažem:
- čini mi se u "NE VOLI UZALUD!" - "uzalud" je suvišno, izuzev ako se ne misli na nešto što ja nisam uspio uvidjeti;
- "HERCEGOVINA", "TREN LJUBAVI", a posebno "HUDI ZANOS" su me oduševile.
Hvala

Uvijek dobro.

wolfofgreenforest (citat):

Vjerujem da bi mi autor dopustio da kažem:
- čini mi se u "NE VOLI UZALUD!" - "uzalud" je suvišno, izuzev ako se ne misli na nešto što ja nisam uspio uvidjeti;

Hvala

Pomalo je drsko reci nekome sta da radi a kamoli kada se to odnosi na ljubav.U obicnoj konverzaciji,cak ni ja ne bi uzela to pravo ali upravo ta sloboda i igra rijeci cine poeziju onim sto jeste.Voljeti mozemo razne profile ljudi i zena i nadati se da ce ta ljubav biti uzvracena istim intezitetom ali voljeti pjesnika koji je beskrajno zaljubljen u svoje pjesme
je unaprijed izgubljena bitka(govorim kao zena).Pomalo tragike u svemu:pjesnik u zeni trazi ljubav,ljepotu i inspiraciju i jednom kad sve te faktore sazme u prelijepu pjesmu stvarna zena postaje previse stvarna da bi se takmicila sa ljepotom njegove pjesme!"Ne voli uzalud pjesnika..."upozorenje na uzaludnost takve ljubavi jer pjesnici pored mnogih lijepih kvaliteta cesto su opisivani kao eksentricni,narcisoidni i veoma osjetljivi na svoju ljubav:svoje djelo!Kao svaki,obicni muskarac koji je zaljubljen u svoju dragu:ne voli da mu je kude,ponosi se njome,ljubomorno je cuva da mu je ne ukradu itd.

Hvala na komplimentima i tebi i Riveru!

Zasto bi bilo "uzalud" suvisno ne razumijem...
Jane Doe ima specifican stil, razigran na neki nacin i jedinstven.
Zar nije malo pretenciozno oduzimati/dodavati rijeci koje izlaze iz svakog od nas iz duse? Ne narusava li se upravo na taj nacin integritet svakog od nas i samim tim uskrajuce pravo na izrazaj?
Anyway...Jane Doe, dopadaju mi se tvoje pjesme bas onakve kakve jesu.

Nisam se ticao sadrzaja pjesme, iskljucivo potencirao sam formu. I dalje ostajem pri uvjerenju da je "uzalud" - uzalud u ovoj pjesmi, jer me svaki put asocira na problem onog ko voli, a ne onog koga bi, ili ne bi, trebalo voljeti. A, cini mi se, fokus je na ovom drugom. Stoga je "uzalud" neka sorta pleonazma forme za racun sadrzaja.
Bukvalno, nisam u stanju oteti se utisku da ljubav treba, iskljucivo, prodavati. Ne vjerujem da je to trebalo reci.

Uz iskreno uvazavanje, rjesenje bi bilo sa: "UZALUD VOLIŠ PJESNIKA".

"Ne voli uzalud pjesnika..."jer tesko da ce uzvratiti ljubav i samo ces se razocarati a ne:"Ne voli uzalud pjesnika..."jer se nece isplatiti.
Zao mi je da ti se namece utisak da mislim na "ljubav iz interesa"ili nesto sl.Mada nije losa ideja;ne znam koliko se isplati biti zaljubljen u nekog ko ti kupi "prsten od snova" kao znak svoje ljubavi! Sala mala!

Prije nego i pročitah odgovor jane doe, pripremio sam sljedeće: isključivo iz formalnih razloga odustajem od daljnje rasprave o "uzalud".

"Mada nije losa ideja;ne znam koliko se isplati biti zaljubljen u nekog ko ti kupi "prsten od snova" kao znak svoje ljubavi! Sala mala!

Ama... ko te za cijenu pita?! Ta, granje mu sitno, do sad su valjda i ptice male skontale da sve u parama nije... ha ja!

Nije!Ima nesto i u cekovima!

Pleonazam je nagomilavanje rijeci istog znacenja.
Nisam ih nasao u pjesmi Ne voli uzalud.
Ali nekoliko zareza koji sijeku misli, zaista jesam.

Ja bi bila veoma zahvalna da mi ukazes na njih.

Imas pp Jane!

NE VOLI UZALUD!

Ne voli uzalud pjesnika,
ne dozvoli caroliji
da uzme maha;
nemoj slusati opojne
rijeci o sreci,
ni melodiju
drevnih diva.
Ta znamo joj cari!

Jeste,
lijepo je biti
na samoj margini
ljubavi i iskusenja;
uzbudljivo je potonuti
u egzoticnu melanholiju glasa,
i mrezu obecanja,
oduvjek
namjenjenih plijenu!

Ne voli uzalud pjesnika
sto iz duse pjesmu rada.
I ti si mu srca djelo;
u svakoj zeni vidi pjesmu, znamo.
Nije kriv jer ne zna,
da voleci gordo pjesmu svoju,
moze voljeti
sebe samo!



NE VOLI UZALUD!

Ne voli uzalud pjesnika,
ne dozvoli caroliji
da uzme maha;
nemoj slusati opojne rijeci o sreci,
ni melodiju drevnih diva.
Ta znamo joj cari!

Jeste,
lijepo je biti na samoj margini
ljubavi i iskusenja;
uzbudljivo je potonuti
u egzoticnu melanholiju glasa,
i mrezu obecanja,
oduvjek namjenjenih plijenu!

Ne voli uzalud pjesnika
sto iz duse pjesmu rada.
I ti si mu srca djelo;
u svakoj zeni vidi pjesmu, znamo.
Nije kriv jer ne zna,
da voleci gordo pjesmu svoju,
moze voljeti sebe, samo!



Ja to vidim ovako.
.

Hvala na sugestijama!Ima vise smisla ovako:punija je i laksi je ritam.

koliko znam treba:

oduvijek namijenjenih plijenu

Vjerujes li mi da nisam sigurna.

vjerujem, ja jesam.