Neimari

Rijec je odgovor na sva pitanja!
 
HomeLoginRegistracija

Share
 

 Mani me se pjesmo...

Go down 
AutorPoruka
Breza
Admin


Female Broj komentara : 513
Registration date : 2007-11-04

Mani me se pjesmo... Empty
KomentarNaslov komentara: Mani me se pjesmo...   Mani me se pjesmo... Icon_minitimeWed Dec 19, 2007 12:10 am

Zamorena pesma

Oni koji imaju svet
Neka misle sta ce s njim
Mi imamo samo reci
I divno smo se snasli u toj nemastini

Utesno je biti zemlja
Ponosno je biti kamen
Premudro je biti vatra
Pobozno je biti nista

Prljav od suvise opevane sume
Pesnik peva uprkos poeziji
Bez srca bez nasilja i bez zara
Kao rec koja je prebolela muziku

Sloboda je zastarela
Moje pravo ime ceka da umrem
Ptico iza sunca usred recenice
Kojom nasilnicki ljubimo buducnost
Sve izgore; to je praznik

Poslusni pepeo
Brasno nistavila
Pretvara se
Iza mojih ledja u sugavog psa
Ispred mene u zar pticu
Govori mi istinu iza ledja

Grlice
Ti si pravi naglasak umrle neznosti
Nacini zoru od naseg umora
Miris je vreme koje je posedovao cvet

Al nerec kaze
kasno
je
Necvet kaze
noc
je
Neptica kaze
plam
je
A je kaze nije
Na to ptica opsuje
Cvet kaze to je pakao
Prava rec se jos rodila nije

Branko Miljkovic
Na vrh Go down
Breza
Admin


Female Broj komentara : 513
Registration date : 2007-11-04

Mani me se pjesmo... Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Mani me se pjesmo...   Mani me se pjesmo... Icon_minitimeSun Feb 24, 2008 5:18 pm

Naši dani poezije

Ima puno toga da se kaže
za dane ove koje živimo
i godine – što beščujno klize,
a šutimo – misleći da govorimo.
( A šta je s poezijom?)

Vjerujemo da je izlišno balzamovanje
ovog ovdje što nas muklo steže,
a stvari se kotrljaju kroz vrijeme
i poprimaju neko novo određenje.
( A šta je s poezijom?)

Stećci događaja urezuju
dubok trag u dušama
i kao da su riječi suvišne
nakon uzdaha.
( A šta je s poezijom?)

Ima puno toga da se napiše
o ovim danima kroz koje tumaramo,
a napisano neće biti uvjerljivo
i kao da će najbitnije iscuriti
kroz ambise međuredova i ponore između riječi,
te, izbrušen smisao više će zbunjivati
nego što će objašnjavati –
i kako će poruke biti shvaćene?
( Poetika – da li sa nama blijedi?!!)

A ko još ima volje za shvatanja?
Šta ko više – traži i želi da razumije?
Preliveno je nerazumijevanje.
Previše je svega – pa i tog samog – previše!
Gdje su mjere? ( Odumire li u nama poetika?)
Gdje su orijentiri?
( Lutamo li mi ili poezija,
ili ona s nama ili mi u njoj?)
Da li vraćanjem treba ići naprijed?
Kuda vodi to naprijed
kad se vraća u budućnost?

( Gdje se budi
nadahnuće pjesme?!)
Ima puno toga oko nas – sad i ovdje,
a možda i previše – da bi ga sami odmotali,
pa, čak, i u ime poezije.


Ibrahim Osmanbašić - Zajednička zbirka pjesama i proze "RIJEČI U VREMENU" - 2007
Na vrh Go down
 
Mani me se pjesmo...
Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Neimari :: Između ostalog... :: Neka riječ riječ otvara-
Idi na: