Neimari

Rijec je odgovor na sva pitanja!
 
HomeLoginRegistracija

Share
 

 Acirkin

Go down 
AutorPoruka
Al Andaluz
------
------


Male Broj komentara : 369
Registration date : 2007-08-27

Acirkin Empty
KomentarNaslov komentara: Re: Acirkin   Acirkin Icon_minitimeFri Nov 16, 2007 4:15 am

1.MOLITVA

Molim se
za tu ljubav,
neniklu,
tek zasijanu
u najdubljem
najskrivenijem
pregrštu tajni,
koje kao snoplje
čeka na žetvu.

Molim se
za te dane,
nedoživljene,
u čežnji snova
koji kao klasje
iz zemlje rođeno,
čekaju na toplu
ljetnju kišu
i zrake sunca.

Molim se
za ovu molitvu od sna,
usnulu izmedju šapta
i oka treptaja,
koji poput ptica
ustreljenih iz objesti,
padaju na zemlju
i tu mrtve ostaju
da postanu dio nje.




2.MOJA PJESMA

U meni niče pjesma,
nikad dovršena,
pjesma buđenja i sna,
nalazim je jutrom i u smiraje dana,
Pjesma od rijetkih riječi satkana,
netaknuta, savršena.

U meni raste pjesma
koja misli moje zna,
njene su obline savršene,
kosa je njena zanosna,
u njoj se prepliću
poput trava i cvijeća otpalog sa grana,
znano i neznano,
nerečeno i rečeno,
sve što zakopa tajna.

U meni zrije pjesma,
ali ko da zna
zašto je prije njenog rađanja
puštam da izdahne tek tako,
nedorečena, zaboravljena.
Jer razapeta po bjelini papira,
toliko da kaže ne zna,
ne moze da pruži , da da,
kao kad čuči u meni, spokojna i sama

Ljubomorno je krijem od svih
jer tajni govor njen
razumjeti ne može niko,
kao što razumijem ja.

I kada pomislim da je zauvijek otišla
i da je više nema,
stvori se tu , bez ogrebotina, umivena,
poznata, a neka sasvim nova
divna i prkosna.

Muči me noćima,
zaboravljam je danima.
Bježim od nje svim silama,
sa nemuštim nadanjima
da ću je ponovo sresti, prepoznati,
na putevima koji ostaju
iza mojih lutanja.


I uvijek ponovo u krug,
bez naziranja kraja.
U susretima našim
ona je sve što znači,
stari znanac, saputnik i drug.

U meni zrije pjesma,
poput voća koje se nikada ne obra,
ne dotače,
ne okusa,
ne vidi...

Moja pjesma.




3.Magla suncem se briše

Rasuta sada u komade,
ne prepoznajem se više,
u očima nema one sreće,
što čuvala me,
dok me sudbine bičevi
nesrećom ne razbiše.
Ne plači,kažem sebi.
Tiše!
Sakupljaj se polako,
rasute komade strpljivo kupi
i sebe u svoj lik krpi,
magla suncem se briše.



4.VARIJACIJE

San prodan,
dukat na dlan.
Od dukata zlatnih
đerdan satkan.
Oko zlatom okićenog grla,
spava moj
san.
...

San prodan,
dukat na dlan.
Dukati zlatni,
nanizani na đerdan,
zveckaju tiho,
bude mi snove
na vratu usnule.

...
Zaspao san,
oko grla
svezan
kao đerdan,

Đerdanom grlo
okićeno svo
žudi za
ljubavi dodirom.






5. ONA I JA

Ona nema pogled boje jezera,
iz kojeg se napaja tvoja sjena.
I nema kosu boje mraka,
da skrije ti snove od buđenja.

U njenom dahu se
ne ocrtava tvoje ime,
i njena naježena njedra ne drhću
žudeci za hladnim vrhovima tvojih prstiju.

Tvoje ime joj ne počiva na izgrizenim usnama,
kad joj se u svitanje pocijepa san.
U njenim rukama ne spavaju pokisle ptice,
koje ti od pjesama satkaše dan.

Ona nema glas od mekog pamuka,
da ti nježnosti šapuće na uho.
I sa njenih ramena se ne slivaju rijeke strasti,
koje izviru u tvom zagrljaju.

Ona nema ništa od onog što ti ja dajem
i njene misli ti svakog trena ne trče,
ima samo nešto, sto ja nikada imati neću,
u plamenu sagorjelo tvoje srce.

6.ZAKLETVA

Prije nego što se oči sklope
i predaju svoj počinak kraju,
prije nego sto se riječi zalede
i prestanu da peku,
prije nego rijeke beznađa presuše
i ledene kiše prestanu da teku,
prije no što odlutam
tamo gdje je mir gospodar svega,
želim ti kao zakletvu ostaviti ovaj dan.
Ne, nema više pjesme,
ali počuj tihe talase plime;
to šume riječi u mojim venama:

Zaklinjem te zvijezdama na nebu,
budi sretan,
i zaklinjem te kišom što te umiva,
ne zaboravi ovaj dan.
Zaklinjem te suncem što se rađa,
budi svjetlo svoj ovoj tami,
zaklinjem te pjesmom,
pusti stihove da govore sami.
Zaklinjem te srećom,
nek te prati kao sjena,
zaklinjem te snom,
nek ti se od njega rascvjeta zjena.
Zaklinjem te osmjehom
neka te vječno prati,
zaklinjem te svim što imam,
nek ti jutro ljubav vrati.

******

7.SEDAM PEČATA...


HRABROST

Gledati u lice
suncu,
utoliti žeđ morem,
jezikom topiti pahulje,
držati u stisnutom dlanu
pijesak koji promiče kroz prste,
stajati i čekati, čekati, čekati…
Biti prosjak na trgu izobilja,
nevidljiv, nedodiriv,
sretan,
sam


SAMOĆA

Tišina,
muk.
Otkucavaju skazaljke na tromom satu,
misli mi jurišaju ka tebi,
vrijeme ih koči.
Brojim sekunde,
brojim sve čega se dotaknem,
sve što vidim, što zamislim.
Svoje riječi,
vlati kose što češljam,
brojim svoje otkucaje srca,
tvoje samo zamišljam.
I njih prebrojavam,
kao zalog za igru na sreću.

SREĆA

Snagom vjetra kovitlana,
posrnula u nadpjevavanju
svitaca u svitanje,
blijedih očiju,
bez sna.
Opijenih usana,
sa tobom u mislima,
začarana
zauvijek.

VJEČNOST

Voda i Kamen
Nebo i Zemlja
Sunce i Mjesec.
Svuda su otisci tvojih očiju,
stopala,
prstiju.
Miluješ se sa zvijezdama,
mrviš ih u prah.
Posipaš po kosi,
svijetliš u meni.
Jutrima, noćima...

IGRA

U zjenici mojoj se ogledaj,
i bježi što dalje od tog ogledala
sto zamrači i najcrnju sjenu.
Ne šapući mi u uho
riječi što se kao noževi,
samo tren kasnije,
u moja leđa zariju.
Riječi, šapat, bijeg i san.
Mrva, ptica, poljubac i dlan.
U kovitlacu ronim i
smijem se svemu,
resko i plačno.
Tužan je moj smijeh.

SMIJEH

U kutove usana me stavi,
u misao prepleti,
u bočicu umjesto mirisa
miris ove noći,
kao nevidljivu hamajliju,
ponesi u nove dane.
"Kao pečat na misicu",
tešku rosu u kosi,
kao trn u stopalu
neka me žuljaju tvoji hirovi.
Neka mi korak što boli,
govori svojom bolom
da to je cijena…

LJUBAV

Prije nego je spoznas,
često odluta i čar joj prestane.
Prije nego je oživiš,
dah vreli iz nje nestane.
Prije nego je dotakneš,
umori se i posustane,
Iščezne kao san,
iz koga se probudiš
sekundu prije
nego što je postao
java.



8.BOL

Sva ta bol će jednom proći,
jer nekad i bol umrijeti mora.
Mozda će smrt ko presuda doci,
ili će ko melem osvanuti zora.

I ne boj se u hladnom treptaju noći,
jer jednom, kada bude vrijeme,
shvatićes da bol se toči
i pretvara u sreće najljepše sjeme.

I raduj se svakom novom danu,
novoj sreći što iz zemlje niče,
ko plodovi slatki što na dlan ti stanu,
od bola iznikli u najljepše priče.


9.PISMO

Grijehe svoje skupo platih,
na ivici smrti klonula shvatih,
blago gutljaja vode,
za suho grlo života bez nade.

Kap vode da gutam sanjah,
za dahom mirnim čeznuh.
Klonulog tijela opraštah se
od mrtvih želja, snova tajnih u srcu.

I odlutale duše se pružah
da sjećanja zamrla oživim,
buđena često snovima pred zoru,
čeznuh da zaplivam u života moru.

10.KLUPKO

Rasuti nemiri plutaju po meni,
i talasima burnim stižu
u luku rastrganog srca.
Donose želju da se
u ovaj brod izgubljenih želja,
i moja čežnja ukrca..

Da otplovi daleko od mene,
a umjesto nemirnih sati,
klupko sklupčano od stihova,
tih tananih, snenih vlati,
veo ljubavi i sreće, prozračan ,divan sav
otpočne u miru tkati.


11.MRVA
Kao mrva sakupljena sa stola,
u ruci mi je skriven jedan san,
sletiće gladna ptica predivnih boja,
kad prođe grč i ispružim dlan.
Na vrh Go down
 
Acirkin
Na vrh 
Stranica 1/1

Permissions in this forum:Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
Neimari :: "Pod istim nebom" - zbirka poezije :: Poezija autora-
Idi na: