Enes Topalović
Čiščenje
Glavu pod Česmu
Ili pod munje nebeske,
Zemniče griješniče,
Isperi peksin-pore
Rugla sjećanja
Misli šugave
Prljava osjećanja
Pokaži munjama
Zle godine
I dokaze za zločine
Odkopaj
Kostobolje
(i krstobolje)
Sudu za Kraj
Škartiraj
Maglene planove
Abortiraj
Jalove zablude
Skini sa ruku narukvice
I lance materije
Skini sa ramena
Okove gravitacije
Pobjegni
Krivoj sudbini
Riječi oštrici
Krik razreži
Vrisak razveži
Praznini uteci
Izbriši mrljave, pijane stihove
Sa kraja Knjige list okreni
Laži zavrni uši
I šiju pjesmi rugalici
U duši
Napravi (papirnu) selicu
Pošalji je svom Kraju, i Izvoru
Po čistu Vodu
Za posljednju Molitvu
Kad se prečistiš,
Destiluješ atome sve
Ispereš mulj iz srčike
I pomoliš,
Uvij se u balzam- pelene
(Novorođače vječnik- mumije)
U svjetlosne ćefine
Onostrane sudbine
Produhovi se,
I preseli zauvijek, u sne
Traženje repnjače
Okrećem se oko svoje osovine,
Oko pupka osmice,
Okreće me traženje
Kroz dubine Zjene
I kako joj ne nalazim dna
Sve mi je jasnije
Da moj pogled ne može
Do crne kutije
Još mu nije dato da je otvori
I osmotri
Dok nafaka ne progovori
Tajna će čekati
Da svojim jezikom
Zablude razori
Okrećem se u lovu
Tražim svoju ”repnjaču”
Os coccygis, skup ćelija, crna kutija, sehara kodova
Jednom će ispričati svakom ćoravcu šta je u Čovjeku
Zasad, nit smo u Vremenu, niti u Programu
Onaj što programira zna kako se fil otvara
***
Al nema sekiranja, ”repnjača” je neuništiva
I nema te vatre i procesa u kojem bi sagorela
Onaj što čuva tajnu zna, kada će biti ”otvorena”
Evo, šaljem ti na uvid moje gene, rođače
Vidjećeš šemu Objave, vidjećeš tajne Zapise
Vidjećeš Njegove nakane, vidjećeš Njegove Zjene
Vidjećeš vječitu Ljubav Vaseljene
Sve o crnoj kutiji stoji u Knjizi
I nema sumnje
Kuda i gdje
Vodi SVE
Zvižduk (riječi)
Vidjeh samo prste, samo oko ustakljeno
I bi dovoljno, nadogradih ostalo
Po svojim mjerama, po svojim željama
Ni nalik drugim ženama
Ono što se u meni ustalasa
I uzbiba
Čistije je što manje zna
U zvižduku riječi,
U ritmu plesa osmice, i elipse
Cijedim se, sijedim se
Iz duše, oko glave
Kroz nemire kovrdžave
Uz mantanje i otkucaje
U koje svo (moje) vrijeme staje
Zato mi ne otkrivaj više
Dok se ne naživim iluzije
Dok je zbilja ne ubije
Evo, i riječi iščaših u pjesmi,
Samljeh u njima sva značenja
Kad žezlom žele, svi su pjesnici
I sve misli - stihovi
Zato, (po)ushiti u moje sanje
Srcem, brže od svjetlosti
Dok me nije prenulo svitanje
Dok ti nisam zgasno, u stvarnosti
Evo, šaljem po vjetru pamučne dodire
Ispod pancira skinuta sa duše
I žmarce, i ožiljke ispod kože
Koji oklopne daljine ruše
I trostruko od njih se množe
Egzegeza
Miksa zjena kaleidoskop sjena
Češljaju riječi trepavice
Čiste odpatke iz očiju
Ostatke davnih zabluda
Obrve se dižu i spuštaju
Na gluposti i čuda
Kroz začkoljice
Priče klupčanice
Sudbine vrve na ruletu rasuđivanja
Na raskršću misli bezbroj putanja
Pronjuškam između stanki i zareza
Razložim se u prašinu
U očima, izmuzem bjelinu,
Preletim pjesmu u dva (zen) poteza
Napravim pojmovima promahu
Kroz suštinu
I to je to - egzegeza
Šta još da se kaže,
Iza potiljka da okrene
Izglancane osmijehe
I orginale najave
Kad
Riječi uvijek ne pogode
Moje nakane
Zarivaju se daleko od srčike
U sivoj bašti korovi prizemni
Presuju biljke, briljantne i britke
U svom šeširu ne uzgajam
Čarobne zečeve
Samo ponekog goluba
I raspjevane cvjetove,
Zbog nje
Još jedna (žedna)
Poslije provrele noći, u nama
Žmarci migolje mravinjacima
U vijugama, grizu u venama
Kako sad bez patetike i panike
Da uramim tvoje oblike
Da uzamčim urlike
Miline??
Ne prekidaj ples vječite igre
Nemoj da nestane magije
Mogla bi me ubiti
I ranije, bezbolnije
Nađoh se u jednoj Zjeni
I izgubih svoje oči
U slici i sjeni
U noći
Kad su se pržile tajne niti što nas vežu
U samoći
U kidisanju lanaca oko srca što stežu
Evo još jedne
Evo opet gubim ravnotežu
Evo opet u meni spužve žedne
Evo me u kriku gejzira krvi
Evo znojim se od ovog stanja
Tridest i trećeg prije svitanja
Znam, obećao sam
Evo poklanjam ti sve svoje težine
Sva pakovanja i košuljice oko istine
I kad mi ogoliš dušu i svučeš ogrtač
Oko nje
Šta mi ostaje, do stapanje
Sa pupčanim poljubcem sudbine
Trzam se, šta me to snađe,
Koncert strunjenih nebeskih nerava
Iz devete simfonije
Slutim još neiscjeđene dimenzije
Slutim perftekt reinkarnacije
Savršene vreline vizije,
Medeno-mliječno stanje buduće
Krivulja uspona visokog napona
Iz jedne pjesme
Da, okrećemo leđa razumu
U kavezu
Ja noćas ne znam ni šta je to
Ja sam ga pustio, nekud je odletio
Možda se zasitio robije
I skrio svoje labirinte
U milije materije
U žuđenom svijetu harmonije
I neka drhtim od tonova
I odjeka melodije
I nek strah me je promjene
Stanja
I nek bude kako nikad bilo nije
Noćas ova prenapeta membrana duha
Ispod kožnih bubnjeva
Dobuje silnije,
Tetovira najave kuljanja lave
Urla u meni gladno srce lavice
Noćas ne umije drugačije
Ostaje molitva
Jedina moćna da smiruje
I molim Ga
Da mi snage da
I ne upisuje grijeha
Zbog spajanja duhova
Željnih nektara
Sa Njegova Izvora
Sjenko, evo, poklanjam ti u sebi kockara
I najveći dobitak Lutrije
Spajanja lutanja putanja
U kolopletu traganja
Govor iz bešike
Šuti, ne pričaj
Vrisni
Zaplači
Očaj ispucaj
Rano je da shvate, pusti
Smiju se
Keze
Grgolje
Udvaraju
Slute da su te Otud poslali
Da im pričaš o Ljubavi
Al ne vrijedi, ne haju
Sačekaj da porastu
Čim im počneš kazivati
Siti priče će otići
Da im isto kaže nekog drugog će čekati
A ti pazi, u nadu umotaj
Dar što donosiš a niko ga ne može vidjeti
Prištedi, nemoj zalud sve ovdje potrošiti
U osmjeh sakrij i ponesi tamo gdje će bez riječi razumjeti.
Evo, ovdje i sada
Trgam se
Tragam se
Cijedim jagodice
Istiskujem zgasle
I tražim žešće iskre
Iz timusa, iza zanoktice
Pišem po želji sjene
O potrazi na neke sretnije
Smislenije, obećane boje
Koje, vele, s ove strane
Još ne postoje
Ali ih uporni tragači traže svi
U riječi, u prizoru
U nevidljivoj Svjetlosti
Na nebeskom prozoru
U Objavi
U Ljubavi
Nadom zadojeni
Traže nove Oblike i Dimenzije
Izživjeli kocke i krugove,
Trokute i svjetlosne godine
Traže nježnije zvuke
I frekventnije
I dublje duše
I nove ukuse Havine jabuke
Ispod nateklih jagodica
Utisaka i otisaka bolova
Plesao je zanos slova
Prandžikale pjesme
Ljeskala se lica
Plavila se bol
Mrijestila se tuga
Kopitala u grudima čežnja
Zjenica se u nedogled širila
Od preduga čekanja
Tražio se Kod
Duševna azbuka
Uzdaha i krika
I danas me nebeski glas iz Zemlje zove
Traži moj eho, gram duše moje
Traži osmjehe i kodove
Estetičarko,
Perfektno oko,
Ti koja poznaješ
Ovostranu hemiju svjetlosti
Među nama
Znam da te zanima
Koja me boja grije
A koja nadima
I koja je boja bola i ljubavi
U mojim riječima
Reći ću ti, jednom,
Na povratku iz budućnosti
Sa tragom od par kamenčića u mislima
Jer bojim se povratka
Kad me zov odvede tebi
I očara još ne zamješana
I ne dosanjana Boja
Stapanja
Duh
Blještavi Putniče,
Što dolaziš iz Beskaraja,
Besmrtan,
Bezimenom brzinom besmisla,
Blagošću Božijom obasjan,
STANI!
Ti što bježiš od prošlosti,
Budiš sadašnjost,
I vjeruješ u povratak iz budućnosti,
Uzmi sa sobom svog Tragača,
I ovu Misao,
U čijim zjenicama piješ svoj sjaj.
Povedi me i pokaži Put,
Meni izgubljenom
I u svoju lubinu zagledanom.
Čekam te Nadom,
Ko isprošena djevojka,
Što je ostavi na plavoj tački
Da te čeka, strepi, sanja,
I plače suzom, Izvora svoga žednom.
Povedi me na zaboravljeni put,
Odavno me ostavi u životu,
Hoću s tobom zajedno u krug,
Jer i ja sam valjda dio Tebe.
Cicijo,
Zaključavaš osmijehe i ztavaraš školjku bisera
Sklanjaš rubine u očima
Što pulsiraju među nama
Onostranim bojama
Evo, u karanteni sam, zaražen sanjama,
Zažaren nijansama, neviđene žestine spektra
Jedino misli se trgaju, o tebi, o našoj priči
Ništa drugo ne dopire do mene
Nisu više prijemčive moje antene
Za druge jezike, sem zova (i boja) tvoje sjene
Slijedim ove nagone poredane u vagone,
U ove redove što me tobom zavode
Pakujem munje ispod kože u tajne poruke
Kružim među riječima u svim stanjima
Pleše u pjesmi paun premetanjima
Čudna je ova igra, i pjesme i plesovi
Su nam dati da dopremo do ljubavi
I zato, proviri kroz prozor, razmakni zevjese
Podmitio sam u bašti cvjetove
Da ti pjevaju serenade
Samo slušaj i smiješi se
Oni to najbolje rade
Jer
Svaka ljubav u pjesmi više voli
Nego u stvarnosti
Od Do
Odšutjeću nadimanje
Dijafragme
Otpuhaću razdiranje
Timusa
Odžmirjeću usijanje
Neba (i lubanje)
Odležaću pomraćenje
Humusa
Otpjevaću zanose
Ljubavi
Otplakaću rane
Prevare
Izdržaću terete
Dana
Odlebdjeću džennete
Sanja
Preskočiću sedam spratova
Do Njega
Kad istrgam lance
Vezanja i robovanja
Kad me Sila uzme pod krila
Kad me Vjera uznese visoko
Kad zjene dopru do kraja duboko
Kad prizemnost u meni
Konačno zgasne
Kad je svu sagleda Njegovo Oko
Zaroniću do sudnje dubine
Iscijeđene lubine
Potrčaću dušom Gore,
U pra-visine
Cilj trke je Njegov zagrljaj,
Sine
Zagrljaj pupčane miline
Svileno nježne i nevine
Prozirne ko kap čiste vode
Od Istine