U pocetku bijase rijec!

Citat :

U pocetku bijase rijec!

Kako cu dalje, zapeo sam vec?!
Ne mogu rijec tako visoko cjeniti,
moram je drugom zamjeniti.
Ako sam se pravog duha nadisao,
tu pise: "U pocetku bijase smisao!”
Kod prvog reda dobro pazi
da tvoje pero ne prenagli!
Jel smisao taj sto djela i sto stvara
treba da stoji: "U pocetku bijase snaga!”
Ali i pri ovoj rijeci stajem
i dok pisem vec se kajem.
Pomoze mali duh,
odjednom pisem smjelo,
jasno sam vidio
"U pocetku bijase djelo!”

Goethe


Neko je u trenutku rezignacije, pretpostavljam, parafrazirao velikog Goethe-a svojom inerpretacijom:

“Na pocetku bijase rijec. Na kraju ostade fraza.”

I rijeci se znaju otrcati, bez obzira na dimenziju... svejedno, poruka ostaje, samo je valja spoznati!

FRAGMENTI

Ludilo

Dokle ce nas ovo ludilo u

Ludilu luditi?

Pa ni u ludilu

Tolikog ludila nema!

Misle ludi da ludilo zive a

Mi smo ludji sto ludilo znamo!

Gdje zivi ludilo?

Cime se hrani?

Ko ga oblaci i

Ko ga svlaci?


Ludilo trazi da nebude samo

Tad za razum mi neznamo.

Druguje sa tankom linijom uma

Nekad se smije a nekad strahuje.

Krci nam misli drobi i kamenje

Isteze cvorove i nehaje

Samo se sa sobom rukuje.

Iznemoglo tijelo tad mijenja stranu

Postajemo ludji od ludila samog!

........

Mrznja iz ljubavi ili ljubav iz mrznje

Poslusat svoju rijec,

U noci dok ti se andjeli i demoni

Igraju, uzjapireni radoscu

Svoje raskosne vladavine.

Gdje se mrznja oblaci u ljubav i

Ljubav postaje mrznja,

Mrznja iz ljubavi u sebi.


Osluhnut svoj glas,

Sto ga vrisak jutra neizmjerno ceka

Izaziva strah u drhtavom pokusaju da

Razbijes vakum rasplamsale igre.

I naci mjesto, utociste izmorenim

Ocima, zakovitlanim u krugove

Fotografija sto se cijepaju.


Dozvati ga,

Na raskrsnici usca i izvorista

Silom mraka bez pravila i putokaza

Naci odgovor postavljen tisinom

Iz vremena prolivenog krljvlju

Osjecas besmisleno.

Jer znas da ce vrijeme donijeti vrijeme

Vec nametnutog nevremena.


U trenutku,

Groznicave noci

Uz sami cin ravnodusnosti

Osjecas i prepoznajes,

Iz zagadjenih rijeka, izvlacis bistrinu

Da svijetlost mozes vidjet

Samo iz mraka!

Tad ljubav svlaci ruho mrznje i

Poklanja ga proslosti.

......................................................

Iz vremena raskosi

Svjedok

Dok citas ovaj stih, znam

Pokolebana garom od

Ugarka zigosane nade,

Cekas, cekas da vidis sebe.

Da vidis svoj odsjaj

Ogledala koji te odavno

Upio i raspleo i sjedinio

U snovidjenje bez huke

Valova sto se razbise

Od ostre hridi zavidnosti.

Odahni svoj san

Pretocen u majcino mlijeko

Sto hrani nezrele oci

Protkane jasnocom prizora

Jutra kristalnog.


Bit ce pjesme, bit ce rijeci

Iz nas svih gorcina,

Topotom oblaka sto pokriva

Tvoju i moju sudbinu

Naci ces mene pokraj sebe

Te nerazdvojne sjene

Sto prkose vjetru

Licem na svjetlu

U vremenu uzdaha.

***
Iz vremena raskosi

Nemiri

Kad bi mogla duga,

more upiti

Za rad neba,

da oblake tumaci

Znakova nemirnih,

puteve skriti

Ne bi mogli

do mojih tajni doseci.

Modri cuvari bdiju,

u zakrilju vremena

novu rijec siju

Ispod zvijezda znamenja,

svoj utucen pogled kriju.

Cestit privid zaludnih redova,

ushicenu dvolicnost

opekotinom proslosti,

svoj nemir sanjaju.

***

Bit ce da je tako, kako pjesma kaze.

Breza (citat):

Bit ce da je tako, kako pjesma kaze.

Nevjerujte pjesmi jer i ja 'joj nevjerujem

Bome, bome... pjesmi valja vjerovati, dok pjesnicima.... khm...
Al' nejse... eno Jane, mnogoznane... ona ce to bolje od moje maleshnosti. Ha ja!